Onaj ko detaljno razmisli o kur’ansko-hadiskim tekstovima vezanim za ukrašavanje žene muslimanke, općenito, i njenim pokrivanjem, jasno može uočiti određena pravila na kojima su oni zasnovani. Ta pravila predstavljaju principe i putokaze koje treba predočiti ženi muslimanki, kako bi joj bili stalno na umu i kako bi živjela prosvijetljena.
Prvo pravilo – Islam, kao vjera, posvetio je mnogo više pažnje ukrašavanju žene i njenom odijevanju nego ukrašavanju muškarca. Nalazimo da je ženino ukrašavanje objašnjeno do u tančine, detaljno pojašnjeno šta je dozvoljeno, a šta nije od ukrasa.
To je – a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna – iz dva razloga:
Prvi, zato što su ukrasi i ukrašavanje od osnovnih i urođenih ženinih potreba. Uzvišeni Allah stvorio ih je sa sklonošću ka ukrasima i željom za uljepšavanjem. Kada bi im to bilo uskraćeno, osjećale bi veliku poteškoću.
Drugi, zato što je obaveza čuvanja i zaštite žene veća nego kod muškarca. Ako izgubi ispravan orijentir u pogledu ukrašavanja, ona postaje jedan od najvećih uzroka razvrata i smutnje na Zemlji.
Drugo pravilo – Ukrašavanje žene u islamu nije cilj sam po sebi, već sredstvo kojim se žena odaziva svojoj urođenoj ženstvenosti i pojavljuje pred svojim mužem u najljepšem izgledu. To rezultira dugotrajnom ljubavlju i samilošću među supružnicima.
Ako je njeno ukrašavanje na ovom stepenu, ne dolikuje da mu posveti više vremena i imetka nego što zaslužuje. Obaveza je težiti umjerenosti, jer je vrijeme – upravo – život čovjeka. Ko spozna vrijednost vremena, spoznao je i vrijednost života i svakog njegovog trenutka. Rasipanje je zabranjeno i šerijatski i razumski, pa neka svaka muslimanka dobro razmisli o trošenju imetka na kozmetiku i modu.
Treće pravilo – Islam je dopustio ženi, kao vid olakšice, više ukrašavanja nego muškarcu, uvažavajući njenu ženstvenost. Međutim, nije joj ostavio vrata širom otvorena, već joj je postavio pravila i principe, kako ne bi smatrala ukrašavanjem ono što to, u stvarnosti, nije.
Sve što za sobom povlači mijenjanje Allahovog stvaranja, što je dokazano da šteti tijelu ili obmanjuje – šerijatski je zabranjeno. Ali, radi ženine sklonosti i želje da slijedi druge, ukrašavanje je često izašlo iz okvira dozvoljenog i prešlo u zabranjeno, i to zbog slabosti imana, nemarnosti u pridržavanju vjerskih propisa i povodljivosti za strastima i šejtanom.
Četvrto pravilo – Svako uljepšavanje i ukrašavanje kojim muslimanka oponaša žene nevjernika šerijatski je zabranjeno. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Onaj ko oponaša jedan narod– on je od njih.” 1
Pravilo je da se zabranjenim oponašanjem smatra svaki postupak specifičan samo za nevjernike, dok običaji prisutni i kod muslimana i kod nemuslimana, a koji nisu u suprotnosti s vjerom, u osnovi ne potpadaju pod zabranu – osim ako vode ka haramu ili proturječe jasnim tekstovima.
Nažalost, u naše vrijeme prisutno je očito oponašanje nevjernika, naročito kroz modu: kratka, plitka, uska i providna odjeća. Mnoge žene, iz neznanja ili zadivljenosti drugima, nadmeću se u kupovini takve odjeće, podstičući industriju da proizvodi ono što se protivi islamskoj kulturi. Primjer toga je nošenje pantalona (farmerki) – donedavno to nije bilo poznato među muslimankama, jer su vjera i stid bili štit. Ali spletke i prevare otvorile su put, pa je to danas postalo uobičajeno, iako nije svojstveno muslimanki. Oponašanje nevjernika slabost je i poniženje, te dokaz unutrašnje manjkavosti. Ipak, niko nema pravo zabraniti krojenje novih oblika odjeće ako su u skladu sa šerijatskim propisima.
Peto pravilo – Pokrivanje žene nije običaj (adet), već ibadet i pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, za što je nagrada poput nagrade za druge šerijatske propise.
Ispravan šerijatski hidžab znači da žena pokrije cijelo tijelo, uključujući lice, ruke, stopala i sve ukrase. Hidžab nije pokrivanje tijela uz otkrivanje lica i ruku, kao što misle neke žene pod utjecajem slabijih fetvi ili trenda razgolićavanja. Ako je svrha hidžaba zaštita žene i društva od smutnje, to se može postići samo pokrivanjem lica, koje je, bez sumnje, izvor ženine ljepote. Ako Allah kaže: „…i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket njihova nakita koji pokrivaju.“ 2 zar je onda dozvoljeno da otkrivaju lice? Šta više izaziva fitnu: svjetlost lica ili zveket nakita?
Šesto pravilo – Otkrivanje i razgolićavanje žene spada u glavne ciljeve onih koji pozivaju u razvrat i širenje nemorala. Razgolićavanje znači da žena pokazuje onima koji joj nisu mahremi ljepotu svoga lica, tijela, ukrasne odjeće i nakita. Ovo je danas rašireno među muslimanima, što vodi ka širenju nemorala, rušenju porodica i kvarenju društva. Žena muslimanka obavezna je da se čuva onih koji žele da joj oduzmu čednost i dostojanstvo. Današnja sredstva informisanja – filmovi, slike, reklame, priče – koriste se upravo za ovaj cilj.
Sedmo pravilo – Oni koji pozivaju u „emancipaciju“ žene, kroz njeno razgolićavanje i otkrivanje ukrasa, nisu našli uspješniji način da je obmanu od pitanja uljepšavanja. Svjesni su njegove važnosti za ženu i zato kroz kozmetiku, modu i slična sredstva provode svoje planove. Njihov krajnji cilj jeste golotinja i ukidanje hidžaba, suprotno islamskom cilju – očuvanju čednosti i dostojanstva. Muslimanka treba da bude budna i oprezna pred ovim planovima. Neka zna da bujica mode, ukrasa i kozmetike koja je okružuje ima za cilj najprije da je odvrati od čednosti i vjere, a tek potom da joj uzme imetak.
Piše: Uvaženi šejh Abdullah b. Salih el-Fevzan, hafizehullah
Prijevod: Amir I. Smajić
Medina, 18. safer, 1433. god.
