PITANJE: Želio bih da upitam o propisu beatboxa, tj. oponašanja muzičkih ritmova i instrumenata glasom, bez upotrebe bilo kakvih muzičkih instrumenata. Kakav je propis slušanja ili učenja toga?
ODGOVOR: Hvala Allahu, i neka su salavat i selam na Allahovog Poslanika.
PRVO:
Beatbox je vrsta vještine u kojoj osoba proizvodi zvukove bubnjeva, ritma i muzičkih instrumenata koristeći usta, nosne prolaze i grlo. Ponekad izvođači koriste i ruke ili druge dijelove tijela da prošire spektar zvučnih efekata i ritmova. Ovaj oblik izražavanja pojavio se na Zapadu prije više desetina godina, a u posljednje vrijeme počeo se širiti i u arapskim zemljama.
DRUGO:
Ti ljudski glasovi koji se proizvode na način da oponašaju muzičke instrumente — zabranjeni su. Nije dozvoljeno ni njihovo izvođenje ni njihovo slušanje.
Na to ukazuje više osnova:
1. Zabrana muzičkih instrumenata obuhvata svaki oblik muzičke zabave.
Riječ ma‘āzif (muzički instrumenti), koja se spominje u hadisima o zabrani, ne odnosi se na ograničen broj instrumenata, nego na sve oblike sprava i sredstava kojima se postiže muzički užitak. Ulema jezika navodi da „ma‘āzif“ uključuje svaku vrstu „zabavnih instrumenata“Ibn Durejd kaže: „Ma‘āzif je zajednički naziv za oud, tanbur i sve njima slične instrumente.“
Dakle, zabrana se ne odnosi na sam instrument, nego na ono što se njime postiže – haram zabava i odvraćanje od spominjanja Allaha. Ako isti učinak proizvede nešto drugo, poput glasa koji oponaša instrument, i to potpada pod istu zabranu.
Ibn Abidin, rahimehullah, kaže „Instrumenti zabave nisu zabranjeni zbog svoje materije, već zbog namjere zabave koja se njima postiže, bilo od strane slušatelja ili svirača.“1
2. Šerijat ne pravi razliku između onoga što je po suštini isto. Ne priliči šerijatu da zabrani jedan zvuk, a dopusti drugi koji je po suštini jednak.
Ibnul-Kajjim, rahimehullah, kaže „Šerijat nikada ne pravi razliku između sličnih stvari, niti izjednačava različite. Ne zabranjuje nešto zbog štete, a dopušta ono što ima istu štetu.“2
Zvukovi beatboxa u potpunosti oponašaju muzičke tonove, i čak stručnjaci za zvuk ponekad teško mogu razlikovati razliku između njih i prave muzike.
3. Gleda se na posljedicu i ishod stvari, a ne samo na njenu formu.
Ako se ljudski glas izmijeni do te mjere da zvuči kao muzički instrument, onda se i propis odnosi na ono u šta se pretvorio. Kao što se vino ne smatra dozvoljenim samo zato što je nastalo od grožđa – iako je grožđe samo po sebi halal.
Ibnul-Kajjim je upozorio na šejtanovu varku po ovom pitanju, rekavši: „Kada je šejtan izgubio nadu da će pobožnjaci slušati zabranjene zvuke poput laute i svirale, on je isti učinak tih instrumenata upakovao u pjevanje i u isti kalup, uljepšao ga onima slabog znanja – samo da ih postepeno odvede ka haramu.“3
4. Užitak (tarab) koji se stvara beatboxom sličan je onome koji nastaje muzikom. Zbog toga se propis izjednačava.
Ibn Hadžer el-Hejtemi navodi: „Može se dokazivati zabrana svirale (šebbābe) analogijom na druge zabranjene instrumente, jer sve one izazivaju užitak i uzbuđenje.“4
Šejh Abdullah ibn Džibrin, rahimehullah, upitan je: „Kakav je propis proizvodnje zvukova ustima koji liče na muzičke instrumente?“
Odgovorio je: „Smatramo da je to zabranjeno, jer zauzima mjesto muzičkih instrumenata, koji su sami po sebi zabranjeni jer odvraćaju od spominjanja Allaha. Sve što ih zamjenjuje, ima isti propis.“5
TREĆE:
Što se tiče prirodnih i dozvoljenih ljudskih glasova – poput šuma vode, vjetra, ptičjeg pjeva, rzanja konja, dječijeg smijeha, plača, ili drugih zvukova koji nemaju muzičku formu – oni su dozvoljeni, jer ne oponašaju instrumente i ne stvaraju muzički ugođaj.
ZAKLJUČAK:
Beatbox, u onoj formi u kojoj se proizvode muzički tonovi i ritmovi glasom, ima isti propis kao i muzika – zabranjeno je i slušati i izvoditi, jer potpada pod značenje muzičkih instrumenata čije je korištenje šerijatom zabranjeno.
A Allah najbolje zna.
IZVOR: islamqa.info
Fusnote
- Hašijetu Ibn Abidin, 6/350
- Bedāi‘u-l-fevāid, 3/663
- El-Kelāmu ‘alā mes’eleti-s-samā‘, str. 167; vidi i Telbīs Iblīs Ibnul-Dževzija, str. 274
- Keffur-re‘ā‘, str. 160
- Vidjeti: islamqa.info
