Uzvišeni Allah je rekao: „Zaista, oni koji vjeruju, i oni koji su bili židovi, kršćani i sabejci – oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet i čine dobra djela – imat će nagradu kod Gospodara svoga; i neće biti straha za njih i neće tugovati.”1 Postavlja se pitanje: znači li ovaj ajet da će židovi, kršćani i sabejci – iako ne budu muslimani, već ostanu pri svojoj vjeri – biti zajedno s muslimanima u Džennetu i pošteđeni kazne na ahiretu?
Imam među mufessirima, Ibn Džerir et-Taberi (umro 310. h.g.), ovako pojašnjava značenje navedenog ajeta: „Vjerovanje židova, kršćana i sabejaca u ovom ajetu podrazumijeva da povjeruju u Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i u ono s čim je došao od vjere. Onaj od njih koji povjeruje u Muhammeda i ono s čime je došao, vjeruje u Sudnji dan, čini dobra djela, ne mijenja i ne iskrivljuje vjeru do smrti – takvom pripada nagrada od njegova Gospodara.”2
Ovo tumačenje potvrdio je čak i poznati Ez-Zamahšeri (umro 538. h.g.), iako promicatelj mu‘tezilske dogme, kazavši u svom tefsiru „Oni koji povjeruju od ovih nevjernika iskrenim vjerovanjem i istinski prihvate islam, pa potom čine dobra djela – njima pripada nagrada koju su zaslužili prema svom vjerovanju i djelima.”3
Uzvišeni također kaže: „A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama – neće mu biti primljena i na ahiretu će biti od onih koji su izgubljeni.”4
Oni koji su bili pravi vjernici među židovima i kršćanima i umrli prije poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem – njima pripada nagrada za njihova dobra djela. A oni koji su dočekali pojavu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pa povjerovali u njega i slijedili ga – njima pripada dvostruka nagrada. Međutim, oni koji ne povjeruju u njega i odbiju prihvatiti islam – njima pripada džehennemska vatra. Molimo Allaha da nas toga sačuva!
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci duša Muhammedova, neće niko iz ovog ummeta, pa makar bio židov ili kršćanin, čuti za mene, a zatim ne povjerovati u ono s čim sam poslan – a da neće biti stanovnik Vatre.”5
Imam Ibn Hazm el-Endelusi (umro 456. h.g.) prenosi jednoglasni stav islamskih učenjaka „Islam je jedina ispravna Allahova vjera na Zemlji. Ne postoji druga ispravna vjera osim islama. On je derogirao sve prethodne vjere, a nijedna nova vjera ne može derogirati njega. Onaj kome stigne poziv islama, a ne prihvati ga – taj je nevjernik i vječno će boraviti u džehennemskoj vatri.”6
Šejhul-islam Ibn Tejmijje (umro 728. h.g.) rekao je: „Židovi i kršćani su nevjernici, i njihovo nevjerstvo je nužno poznato u vjeri islama.”7
Imam Mudžahid b. Džebr (umro 104. h.g.) kada je proučio ajet: „…i ne miješajte istinu s neistinom…”8 – rekao je: „Ne miješajte judaizam i kršćanstvo s islamom.”9
Slično je rekao i imam Katade es-Sedusi (umro 117. h.g.), dodavši: „Allahova vjera je islam, a judaizam i kršćanstvo su novotarije – nisu od Allaha.”10
Da, islam jeste vjera milosti, i muslimanima je zabranjeno činiti nepravdu bilo kome. Međutim, to ne znači da ćemo iskrivljavati temeljna učenja vjere kako bismo se drugima dopali i stekli njihovu naklonost. Istinu je rekao Jedan i Jedini: „Jedina prava vjera kod Allaha, doista, jeste islam!”11
