Pitanje: Kakav je propis korištenja ambalaže na kojoj se nalaze slike životinja ili drugih živih bića?
Odgovor: Slikanje živih bića koja imaju dušu zabranjeno je, kao što na to ukazuju mnoge vjerodostojne predaje. Ta zabrana se prvenstveno odnosi na potpuno lice, dok prikaz tijela bez lica ne ulazi u zabranu.
Što se tiče ambalaže na kojoj se nalaze takve slike, svakako da je bolje i preče izbjegavati je, jer se na taj način učestvuje u podržavanju onoga što je šerijatom zabranjeno, a to je pravljenje slika bića koja imaju dušu.
Ipak, među učenjacima ima onih koji dozvoljavaju kupovinu takve ambalaže radi korištenja, ako za tim postoji potreba.
Međutim, nije isto kada je u pitanju korištenje od strane onoga ko poznaje propis, pa nakon upotrebe uništi ambalažu, i kada je riječ o preprodaji, jer preprodaja može biti uzrokom da se na taj način promovira haram ili da neko tu ambalažu koristi na nepropisan način – javno ističući i veličajući slike koje su zabranjene.
Šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, je rekao: „Ono što je danas postalo opće rasprostranjeno jeste prisustvo slika na skoro svemu, osim u rijetkim slučajevima. Nalazimo ih na posuđu za jelo, na kutijama u kojima se čuva hrana, u knjigama, u novinama – ukratko, svuda osim gdje Allah hoće. Također se prave i slike u obliku jestivih proizvoda: keksići u obliku ribe ili zeca. Kažemo: ako čovjek to nabavlja zbog samih slika (tj. ako mu je cilj upravo slika), nema sumnje da je to haram. Ili ako kupuje časopise u kojima se objavljuju slike samo radi slika – to je zabranjeno. Ali, ako se kupuju radi znanja, koristi, informisanja i praćenja vijesti – nadam se da u tome nema smetnje, zbog poteškoće i tegobe (koje bi nastale izbjegavanjem svega toga). Uzvišeni Allah kaže: „…On vam u vjeri nije ništa teško propisao.“1 Dakle, te slike nisu cilj čovjeku prilikom kupovine i on im ne pridaje značaj. Što se tiče posuđa ili kutija sa hranom i sličnih stvari, možda se može reći da u njima ima određene vrste omalovažavanja (tj. da slike bivaju ponižene i iskorištene), pa ne spadaju u zabranjenu kategoriju.“2 – završen citat (u sažetom obliku).
A Allah najbolje zna.
dr. Amir Smajić
3. rebi’ul-evvel, 1447. god.
