Zahvala pripada Allahu, Uzvišenom, Gospodaru svih svjetova. Salavat i selam neka su na Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve plemenite ashabe.
Obaviješten sam da se neki mladići, koji se pripisuju islamskom buđenju – da ih Allah uputi – sastaju i okupljaju povodom raznih prilika, a glavna tema njihovih međusobnih razgovora jesu islamski učenjaci. Naime, iako su tek omladinci, učenici i tragaoci za znanjem, a ni u kojem slučaju učenjaci, ipak se upuštaju u ispravljanje, kritiziranje ili hvaljenje učenjaka. Ova činjenica me duboko pogodila, pa sam istog trena počeo otvarati knjige ispravnih prethodnika i prelistavati stranice, želeći pronaći odgovor na pitanje: „Da li su učenici i omladina u njihovo vrijeme radili ono što mi danas radimo?!“
Zaista, napad na čast jednog učenjaka ili daije – što je ujedno napad na svakog učenika i istinskog učenika – mnogo nas boli i žalosti. Posljednja kretanja i događaji u svijetu, koji su gorki za sve nas, donijeli su mnoge smutnje i iskušenja, poput onih koje nosi tamna, mrkla noć. Neko će upitati: „Šta se dogodilo?“ Dogodilo se ono što su neprijatelji odavno priželjkivali: oskrnavljena je čast naših učenjaka. Eto, to se dogodilo!
Nisu se zadržali na vrijeđanju od strane učenika i daija, naprotiv – otvorila su se vrata svakome, malom i velikom, da napada islamske učenjake. Svjedoci smo kako ih napadaju licemjeri, običan narod, sekularisti, pa čak i bezumnici. Gotovo da se ne može naći neko sijelo ili skup, a da se na njemu ne skrnavi čast nekog od islamskih učenjaka. Imajući u vidu sve navedeno, rekao sam sebi: „Zabranjeno je odgađati pojašnjenje kada se za njim ukaže potreba.“ Zato sam odlučio uputiti savjet, opomenu i upozorenje, sebi i drugima, na negativne posljedice ružnog govora o učenjacima i napadanja na njihovu čast.
Uzvišeni Allah, azze ve dželle, najstrožije je zabranio ogovaranje (ar. el-gībe) riječima: „O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno – zato se bojte Allaha! Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.“1
Jesmo li svjesni da je ogovaranje učenjaka najgori vid ogovaranja? Znamo li da je meso islamskih učenjaka otrovno i zarazno, te da treba strahovati za one koji ga kušaju da se ne razbole, ili čak ne umru? Najgora smrt je smrt srca.
Allah, dželle šanuhu, neka se smiluje Ibn Asakiru, koji je rekao: „Znaj, dragi moj brate – da nas Allah uputi na ono čime je zadovoljan i da nas učini od onih koji Ga se istinski boje – da je meso islamskih učenjaka otrovno. Kako Allah takve kažnjava, svima je dobro poznato. Znaj da će Allah, dželle šanuhu, onoga koji svojim jezikom vrijeđa učenjake iskušati mrtvilom srca: ‘Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno Njegovom naređenju, da ih kakvo iskušenje ne stigne ili da ih bolna patnja ne snađe.’2“
Islamskim učenjacima – da ih Allah sačuva – pripada veliko mjesto u islamu. Njihova važnost i vrijednost svima su dobro poznate. Kur’ansko-hadiski tekstovi koji na to ukazuju brojni su i lako dostupni. Jedan od osnovnih temelja islamskog vjerovanja, koje zastupa ehli-sunnet vel-džemaat i Spašena skupina, jeste poštivanje i uvažavanje islamskih učenjaka.
Šejh Abdur-Rahman b. Nasir es-Sa’di, rhm, rekao je: „…i oni se približavaju Allahu uvažavanjem učenjaka koji su na pravom putu“ – tj. pripadnici ehli-sunneta približavaju se Allahu Uzvišenom tako što uvažavaju učenjake i poštuju njihovu svetost.
Imam Evzai, rhm, rekao je: „Za nas su ljudi – islamski učenjaci, a svi mimo njih nisu ništa.“
Imam Sufjan es-Sevri, rhm, veli: „Kada bi fakih (učenjak) bio na vrhu brda, on bi sam bio džemat (spašena zajednica).“
Jedan učenjak bio je spomenut kod imama Ahmeda b. Hanbela, rhm, dok je ležao, pa je ustao i rekao: „Ne dolikuje da se neko od dobrih ljudi spominje, a ja da ležim.“
Jedan pjesnik je rekao:
Ljudi su u osnovi svi istog stava,
otac im je Adem, a mati Hava.
Pa ako misle da se hvale porijeklom,
neka se hvale zemljom i vodom kud god tekla.
Nema prednosti osim islamskim učenjacima,
Allah ih je za one u zabludi učinio upućivačima.
Vrijednost svakog čovjeka je u onome što radi,
a neznalice su neprijatelji uleme – to dobro znaj!
U ovim stihovima jasno se primjećuje veličanstveni stepen koji uživaju islamski učenjaci ovog ummeta. Zato je ljudima obaveza da im ukažu počast i da uzvise njihov spomen.
Uzvišeni Allah rekao je: „Eto toliko! A ko poštuje Allahove svetinje, uživat će milost Gospodara svoga.“3 „Eto toliko! Pa ko poštuje Allahove svetinje – znak je čestita srca.“4
„Allahove svetinje“ obuhvataju, kako kažu učenjaci, sve ono na što je Uzvišeni Allah ukazao kao na vrijedno, obavezno i časno. Nema sumnje da islamski učenjaci prioritetno ulaze u značenje ovih ajeta.
Ono što dodatno povećava prijetnju i opasnost za one koji uznemiravaju islamske učenjake i skrnave njihovu čast jeste predaja koju prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on od Uzvišenog Allaha, azze ve dželle, da je rekao: „Onaj koji uznemiri Moga roba, Ja mu objavljujem rat.“5
Svi smo dobro svjesni da je onaj koji jede kamatu ili njome posluje, ušao u rat s Uzvišenim Allahom, dželle šanuhu, i da mu je pripremljena strašna kazna. Međutim, jesmo li svjesni da isto stanje važi i za onoga ko uznemirava islamske učenjake? Jesmo li ikada o tome razmišljali? Da li nam je to na umu kada polemiziramo o ulemi i njihovim „greškama“?!
Hatib el-Bagdadi, rhm, prenosi od imama Ebu Hanife i Šafije, rhm, da su govorili: „Ako učenjaci koji rade po znanju nisu Allahovi evlije (štićenici), onda Allah, zaista, nema evlija.“
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: „Onaj koji uznemiri učenjaka, taj je uznemirio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a onaj koji uznemiri Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, uznemirio je Uzvišenog Allaha, azze ve dželle.“
Doista, blagodat jezika, kojom nas je Uzvišeni Allah nadario, jedna je od najvećih blagodati. Allah, dželle šanuhu, rekao je: „Zar mu nismo dali oka dva i jezik i usne dvije, i dobro i zlo mu objasnili? Pa, zašto onda na blagodatima zahvalan bio nije?“6
Jesmo li zahvalni Allahu, dželle šanuhu, na toj blagodati? Jesmo li jezik usmjerili ka dobru i korisnim riječima, čuvajući ga od ružnog i lažnog govora o časti islamskih učenjaka i ostalih vjernika?
Uzvišeni Allah, pojašnjavajući opasnost ovog organa, kaže: „A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i na ovom i na onom svijetu, već bi vas stigla teška kazna zbog onoga u što ste se upustili. Kad ste to jezicima svojim prepričavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali, a vi ste to sitnicom smatrali, ali je to Allahu krupno.“7 „Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum – za sve to će se, zaista, odgovarati.“8
Ibnul-Kajjim, rhm, rekao je: „Koliko često vidimo ljude koji se strogo klone nasilja i razvrata (krađe, bluda, alkohola…), a od njihovih jezika nisu mirni ni živi ni mrtvi. Ne mare za ono što govore.“
Ove riječi zaslužuju da se zapišu suzama, jer se danas odnose na mnoge učenike koji tragaju za znanjem.
Negativne posljedice ružnog govora o islamskim učenjacima
1. Ružan govor o ulemi uzrok je odbijanja istine koju govore.
2. Napad na učenjaka ujedno je napad na znanje koje nosi i kojem poučava.
3. Napad na ulemu dovest će do toga da učenici napuste svoje učitelje i ostanu bez odgajatelja.
4. Ružan govor o ulemi umanjuje njihov autoritet kod običnog naroda.
5. Napadanje na ulemu pruža pomoć neprijateljima islama u njegovom rušenju – i slično.
Obaveza učenjaka
U isto vrijeme, islamski učenjaci obavezni su postupati u skladu sa svojim znanjem, poučavati narod istini i ne bojati se nikoga osim Uzvišenog Allaha. Na njima je da budu najbolji primjer drugima, što se ogleda u potpunom slijeđenju Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u ophođenju s ljudima.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjavao bi ljudima sve što bi im moglo izazvati i najmanju sumnju ili nejasnoću, jer šejtan kola kroz sinove Ademove, alejhis-selam, kao što krv kola njihovim žilama.
Obaveze učenika i muslimana
Učenici i ostali muslimani obavezni su:
1. čuvati visoki stepen uleme u islamu i znati da su oni istinski predvodnici,
2. biti svjesni da nema bezgrješnih ljudi, osim onih koje je Allah sačuvao,
3. znati da je razilaženje među ulemom prisutno još od prvih dana islama,
4. biti svjesni da napadom na ulemu otvaraju vrata neprijateljima islama,
5. opravdavati stavove i mišljenja učenjaka na najljepši način,
6. i najprije se pozabaviti vlastitim manama, kojih ima mnogo
Srednji put
Odbrana islamskih učenjaka od onih koji skrnave njihovu čast ne znači da je svaki učenjak u pravu u svemu što zastupa. Naprotiv, greška je moguća i dešava se. Svi ljudi su slabi i ovisni o Uzvišenom Allahu, dok je On neovisan i samo Njemu pripada savršenost.
Također, obaveza je držati se srednjeg puta kada je riječ o ukazivanju na greške učenjaka. Ljudi su u tom pogledu u tri skupine:
- jedni se ismijavaju s učenjacima i omalovažavaju njihove stavove,
- drugi, pak, smatraju da je odbijanje stava nekog učenjaka – radi jačeg dokaza – napad na njega i njegovo omalovažavanje,
- dok je sredina u tome da učenjake treba uvažavati, poštovati, pred njima tražiti znanje i savjet, ali u isto vrijeme težiti jačim dokazima i stavovima koji su bliži istini.
To, međutim, nije u stanju niko osim učenika koji je dostigao određeni stepen znanja i može procjenjivati jačinu dokaza. Običan narod treba da sluša bogobojazne učenjake i marljive učenike, te da se boji Allaha kada se prividno sukobe njihova mišljenja – onoliko koliko je u mogućnosti.
Završna poruka
Na kraju, poručujem onima koji vrijeđaju učenjake da se iskreno pokaju i povrate Allahu Uzvišenom, te da se iskupe od ružnog govora o ulemi tako što će isto toliko, i više, lijepo govoriti o njima. Ako to ne učine, neka dobro znaju da su od propalih, a dobra završnica pripada samo bogobojaznima.
Po djelu: Luhumul-ulema mesmume uvaženog šejha dr. Nasira el-‘Umera, hafizehullah
Prijevod i priprema: Amir I. Smajić
Medina, 13. ša’ban, 1436. god.
