“Tri Temelja” (ar. Al-Usul ath-Thalatha) djelo je poznatog islamskog učenjaka Muhammeda ibn Abdulvehaba (1115–1206. h.g. / 1703–1792. g.). Ovo kratko, ali izuzetno sadržajno djelo predstavlja temeljno objašnjenje triju osnovnih pitanja koja će, prema hadisu, svako biće biti upitano u kaburu: “Ko ti je Gospodar?”, “Koja ti je vjera?” i “Ko ti je poslanik?”. Autor kroz jednostavan, ali precizan stil pojašnjava vjerovanje u Allaha (tevhid), Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i islam kao savršen sistem života. Posebno je fokusiran na temeljne islamske principe koje musliman mora spoznati, prihvatiti i po njima živjeti, uključujući ispravno razumijevanje i praktikovanje tevhida (jednoće Allaha).
Bitnost ovog djela ogleda se u njegovoj ulozi u obnovi islamskog vjerovanja u vremenu kada je širk (pripisivanje Allahu sudruga) bio prisutno u raznim oblicima, čak i među muslimanima. Muhammed ibn Abdulvehab je “Tri Temelja” koristio kao osnovni metn u svojoj da’vi (pozivu islamu), a njegovo djelo postalo je stub pokreta koji je imao za cilj povratak izvornoj praksi islama baziranoj na Kur’anu i sunnetu, bez novotarija (bid’ata). Djelo i danas predstavlja osnovni tekst u učenju ispravnog tevhida, naročito u kontekstu razlikovanja između ibadeta (obožavanja) upućenog samo Allahu i djela koja ga mogu narušiti, kao što su dova mrtvima, traženje pomoći od stvorenja u stvarima koje samo Allah može učiniti i drugo.
