PITANJE:
Imam jednu nedoumicu, Allah vas sačuvao: kada me’mūm (onaj ko klanja za imāmom u džematu) treba izgovoriti „Āmīn!“? Da li će ga izgovoriti kada imām kaže: „…veled-dāāālin“, ili tek kada imām kaže: „Āmīn!“? Čuo sam od neke braće kako tvrde da se „Āmīn!“ izgovara tek nakon što ga izgovori imām, pozivajući se na hadis u kojem se navodi: „Kada imām kaže: ‘Āmīn!’, onda i vi kažite: ‘Āmīn!’“.
ODGOVOR:
Zahvala pripada Allahu, Jednom i Jedinom. Neka su salavat i selam na Allahovog Poslanika, nakon kojeg više nema poslanika.
Od sunneta je da onaj ko prouči suru El-Fātiha, ili čuje nekoga drugog da je uči, nakon Allahovih riječi: „…veled-dāāālin“ izgovori „Āmīn!“, bilo u namazu ili izvan njega. Ovaj propis podjednako se odnosi i na imāma i na me’mūma.
Riječi „Āmīn!“ znače: „O Allahu, usliši moju dovu!“ Povod izgovaranja āmīna nakon učenja sure El-Fātiha sasvim je jasan, jer su posljednja tri ajeta ove sure dova, počevši od riječi: „Ihdina-s-sirātal-mustekīm / Uputi nas na Pravi put.“
Vrijeme izgovaranja „Āmīn!“ isto je za imāma i muktediju. Na to ukazuju riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Kada imām kaže: ‘…veled-dāāālin’, recite: ‘Āmīn!’“ Ovaj hadis bilježe Buhāri i Muslim, i po njemu su postupali islamski učenjaci.
Što se tiče hadisa: „Kada imām kaže: ‘Āmīn!’, onda i vi kažite: ‘Āmīn!’“, učenjaci su ga tumačili na različite načine. Suština njihovih objašnjenja svodi se na usklađivanje ovog hadisa s drugim predajama, tako da muktedija izgovara āmīn zajedno s imāmom, tj. ne kasni za njim, nego svi izgovaraju āmīn u isto vrijeme, nakon riječi: „…veled-dāāālin“.
Pojedini učenjaci protumačili su navedeni hadis po njegovoj vanjskoj formi, smatrajući da značenje podsjeća na drugi dio hadisa: „Kada imām donese tekbir, donesite i vi tekbir…“, tj. nakon njega. Ipak, rādžih — ispravno i pretežno mišljenje — jeste stav većine učenjaka, a tako se i u praksi postupa u džamijama.
Izdiktirao: uvaženi šejh Abdurrahman b. Nasir el-Berrāk, hafizehullah
U jutarnjim satima petka, 12. redžeba 1436. h.g.
Prijevod: Amir I. Smajić
Medina, 05. ša‘bān 1436. h.g.
