PITANJE:Kakav je propis ponavljanja za ezanom koji se emituje putem audio-snimka, a ne uči se uživo?
ODGOVOR: Zahvala pripada Allahu, dželle šanuh, i neka su salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve plemenite ashabe.
Islamski fikhski kolegij, jedan od ogranaka Rabite (Islamske svjetske lige), na svojoj 9. redovnoj sjednici, održanoj u Mekki el-Mukerremi od subote 12. do subote 19. redžeba 1406. h. god., nakon što mu je predočen niz naučnih šerijatskih studija i fetvi, izdao je sljedeći proglas:
1. Ezan se smatra jednim od vidljivih i prepoznatljivih simbola islama kojim se muslimani približavaju Uzvišenom Allahu. To je opće poznat propis u vjeri, potvrđen jasnim tekstovima Objave i konsenzusom islamskih učenjaka. Stoga se prisustvo ezana ubraja u bitne razlike između muslimanskih i nevjerničkih zemalja. Islamski učenjaci su jednoglasni da je muslimanskom vladaru obaveza povesti borbu protiv naselja čiji bi se stanovnici složno udružili u ostavljanju učenja ezana.
2. Muslimani su, od dana kada je ezan propisan u prvoj godini po Hidžri pa sve do danas, prenosili i praktikovali učenje ezana za svaki namaz u svakom mesdžidu (džamiji), bez obzira na njihov broj. Od Malika b. Huvejresa, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada nastupi namaz, neka neko od vas prouči ezan, a u namazu neka vas predvodi najstariji među vama.”1
3. Nijjet (namjera) ubraja se u osnovne uvjete ispravnosti ezana. Zbog toga, ezan koji prouči osoba bez razuma, pijana osoba ili neko u sličnom stanju, smatra se neispravnim zbog nepostojanja namjere. Po analogiji, isti propis važi i za emitovanje snimljenog ezana.
4. Ezan se ubraja u tjelesne ibadete. Ibn Kudame, rahimehullah, kaže: “Mujezin nema pravo da se povodi za tuđim ezanom, jer je ezan tjelesni ibadet, poput namaza – ne može ga obaviti neko drugi u njegovo ime.”2
5. Emitovanje ezana u džamijama putem audio-snimaka sa sobom nosi više spornih i opasnih posljedica sa šerijatskog aspekta. Naime, za svaki ezan proučen u džamiji vežu se određeni propisi i adabi. Kada se, umjesto živog učenja, pusti snimljeni ezan, ti propisi i adabi se zapostavljaju i gube smisao, a izostaje i glavni uvjet ispravnosti ezana – nijjet. Takva praksa otvara vrata poigravanju s vjerom, uvodi novotarije u ibadete i svetinje islama, te neminovno vodi ka tome da muslimani s vremenom potpuno ostave učenje ezana uživo i zadovolje se njegovim emitovanjem s kaseta, CD-ova i drugih medija.
Imajući u vidu sve spomenuto, Islamski fikhski kolegij izjavljuje sljedeće:
Zadovoljavanje puštanjem snimljenih ezana putem kasetofona i sličnih uređaja u džamijama, pri nastupanju namaskih vremena, predstavlja neispravan postupak i zabranjeno djelo u obavljanju ovog ibadeta. Ezan emitovan na takav način ne uzima se u obzir i ne smatra se propisno proučenim ezanom.
Muslimani su dužni učiti ezan za svaki od pet dnevnih namaza, u svakoj džamiji ponaosob, upravo onako kako se to prenosilo s generacije na generaciju još od vremena našeg Poslanika i Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.3
Uvaženi šejh dr. Halid b. Ali el-Mušejkih, hafizehullah, rekao je:
“Ponavljanje za mujezinom putem audio-prenosa dijeli se na dvije vrste:
Prva: Ako se ezan emituje uživo putem radio-prijemnika, tada se ponavlja za mujezinom. Dokaz za to jeste općenitost riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Kada čujete poziv (ezan), recite isto ono što kaže mujezin.’4
Ovo pravilo važi kako u slučaju kada se ezan emituje u istoj zemlji, tako i ako se prenosi uživo iz druge zemlje. Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, navodi da je propisano ponavljati za mujezinom čak i ako čovjek čuje ezan više puta – drugi, treći, četvrti put itd.5 Razlog za to jeste što je ezan zikr, a zikr je općenito naređen, te potpada pod značenje prethodnog hadisa: ‘Kada čujete poziv (ezan), recite isto ono što kaže mujezin.’”
Druga: Ako je ezan prethodno snimljen pa se kao takav emituje, u tom slučaju nije propisano ponavljati za mujezinom, jer je takav način učenja ezana neispravan. Štaviše, postoji bojazan da to ne preraste u novotariju, budući da su ibadeti zasnovani isključivo na šerijatskim dokazima.”6
Prema tome, ustaljena praksa u mnogim našim džamijama da se ezan emituje putem audio-uređaja neispravna je i pogrešna, te za takvim ezanom nije propisano ponavljati. Takvu praksu obaveza je napustiti i izvršiti pritisak na odgovorne osobe da se propisi primjenjuju na ispravan način.
A Allah, dželle šanuh, najbolje zna!
dr. Amir I. Smajić
Medina, 26. rebiul-ahir, 1436. h. god.
