Muž me kažnjava šutnjom i zapostavljanjem u krevetu (9)

PITANJE: Da li nesuglasice ili razilaženja u mišljenju oko manje bitnih stvari mogu biti razlog da muž zanemaruje izvršavanje svojih obaveza i dužnosti prema meni – poput prekida komunikacije i otvorene prijetnje da će mi uskratiti bračnu intimnost na minimum, tj. jednom u četiri mjeseca? Moram napomenuti da i u normalnim okolnostima ostajem nezadovoljna i duboko razočarana, te se bojim da ću, zbog ovakvog psihičkog zlostavljanja, prestati normalno funkcionisati kao supruga. Zbog rijetkosti intimnog odnosa ne ostajem trudna. Svjesna sam da je potomstvo u Allahovim rukama i vjerujem u kader, ali isto tako znam da se bez uzroka ne dolazi do posljedica. Mom mužu to ne predstavlja problem jer, el-hamdu lillah, ima djecu iz prethodnih brakova, dok ja, kao zrela žena, još nisam rodila niti jedno dijete. Bojim se da ću, zbog njegovog ponašanja, ostati bez potomstva. Trudim se maksimalno ispuniti svoje obaveze, ali i pored toga, kada pogriješim, on mi ne prašta niti prelazi preko toga. Smatram da ovo nije ljubav, već iskorištavanje i psihičko zlostavljanje žene. Osjećam da više ne mogu podnositi takav odnos i želim talak. Da li se ovakvo stanje može smatrati opravdanim razlogom za razvod? Želim dodati da sam prije braka živjela u džahilijjetu, ali sam redovno obavljala namaz i tragala za halal brakom u kojem ću biti zaštićena od fitni. Nakon udaje za muža, odmah sam stavila nikab, jer sam uvjerena da je to ispravan način pokrivanja. Nikab nikada ne bih željela skinuti, pa makar ostala bez muža, ali me ova situacija zaista teško pogađa i ne mogu je više podnositi, osim ako se promijeni. Svakodnevno dovim Allahu, saburam i izvršavam svoje obaveze, trudeći se da mužu dam njegovo pravo. Džezakellahu hajren!

ODGOVOR: Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dželle šanuhu, a salavat i selam neka su na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu časnu porodicu i sve plemenite ashabe.

Prije nego što se da konačan odgovor na Vaše pitanje, potrebno je naglasiti da se ovakvi problemi u potpunosti ne mogu riješiti putem pisanog obraćanja. Šerijatski propisi zahtijevaju da se saslušaju obje strane, a tek nakon toga da se donese pravedan sud. Ipak, na osnovu onoga što ste iznijeli, možemo kazati sljedeće:

Postupci Vašeg muža – onako kako ih Vi opisujete – predstavljaju otvorenu nepravdu (zulum), pogrešno tumačenje šerijatskih propisa i nepravednu manipulaciju slabijim i nezaštićenim. Uzvišeni Allah upozorava: “Nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade nepravednici (zālimi)! On im samo odgađa do Dana kada će im oči ostati širom otvorene, i kada će, žureći uzdignutih glava, netremice gledati, a srca će im prazna biti.”¹

Uzvišeni Allah, kao i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dali su poseban značaj brizi o ženama i zaštiti njihovih prava, imajući u vidu njihovu prirodnu osjetljivost i ranjivost, zbog koje nerijetko postaju meta iskorištavanja i bespravne dominacije od strane muškaraca.

Iako je muškarcu dodijeljena nadležnost i vođstvo u braku, iz razloga koji su općepoznati i jasni, to nipošto ne znači da su time uskraćena prava žene niti da je muškarac oslobođen obaveza i odgovornosti prema njoj. Naprotiv, upravo u okviru njegove odgovornosti leži i obaveza da svojoj supruzi osigura zaštitu, sigurnost, pravedno postupanje i potpuno poštivanje njenih prava.

Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, u više ajeta to ističe:

“One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu – samo, muževi imaju prednost nad njima za jedan stepen. – A Allah je silan i mudar.”²

“Sa njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.”³

“…kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! – Allah je, zaista, Uzvišen i Velik!”⁴

“…vi ih ili na lijep način zadržite, ili se velikodušno od njih rastavite.”⁵

“…i ne činite im teškoće kako biste ih stijesnili.”⁶

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Oporučujem vam da ženama činite dobro! Zaista je žena stvorena od rebra, a najveća krivina rebra je njegov gornji dio. Ako ga pokušaš potpuno ispraviti, slomit ćeš ga; a ako ga ostaviš, ostat će krivo. Zato budite dobri prema ženama!”⁷

U drugom njihovom rivajetu stoji: “Žena je poput rebra: ako ga htjedneš potpuno ispraviti, slomit ćeš ga; a ako uživaš s njom, uživat ćeš u njoj iako je kriva.”

U jednom Muslimovom rivajetu također se navodi: “Žena je stvorena od rebra i nikada se neće moći u potpunosti povinovati onome što ti zahtijevaš od nje. Ako budeš uživao s njom, uživat ćeš iako je kriva; a ako je pokušaš potpuno ispraviti, slomit ćeš je – a njezin lom je razvod braka.”

Abdullah b. Amr, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ovaj svijet je prolazna naslada, a najbolja od njegove naslade je dobra žena (čedna i odgojena supruga).”⁸

Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojim porodicama (suprugama), a ja sam najbolji od vas prema svojoj porodici.”⁹

Amr b. el-Ehves, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svom govoru na Oprosnom hadždžu rekao: “Njihovo pravo kod vas (tj. pravo žena) jeste da budete dobri prema njima, da ih hranite i odijevate.”¹⁰

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka vjernik ne prezire vjernicu; ako je nezadovoljan s nekom njenom osobinom, sigurno je zadovoljan s nekom drugom osobinom.”¹¹

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najpotpunijeg imana među vjernicima ima onaj ko je najbolje ćudi, a najbolji među njima su oni koji su najbolji prema svojim suprugama.”¹²¹³

Zatim, izjava Vašeg muža da će vam uskratiti bračnu intimnost na minimum od jednom u četiri mjeseca predstavlja pogrešno i površno tumačenje šerijatskih propisa. Tačno je da neki islamski pravnici spominju mišljenje prema kojem je muž obavezan da sa suprugom ima intimni odnos barem jednom u četiri mjeseca, odnosno tri puta godišnje, ali takav stav je slab i neosnovan jer ne počiva na validnim šerijatskim argumentima. Naprotiv, on u sebi nosi jasnu nepravdu prema ženi, budući da i ona ima pravo na bračnu intimnost gotovo jednako kao i muškarac, jer su razlozi i posljedice toga prava obostrani.

Oni koji smatraju da je muž dužan intimno općiti sa suprugom najmanje jednom u četiri mjeseca svoje mišljenje temelje na riječima Uzvišenog Allaha: “Onima koji se zakunu da se neće približavati svojim ženama – rok je četiri mjeseca. Ako se vrate ženama – pa, Allah doista prašta i milostiv je.”¹⁴

Njihovo tumačenje glasi: da je muž obavezan na intimni odnos u kraćem roku od četiri mjeseca, onda mu ne bi bio dat rok od četiri mjeseca, već kraći.

Uvaženi šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, pojašnjavajući neispravnost ovog mišljenja, kaže: “Razumijevanje ovog ajeta na takav način je pogrešno, jer se radi o izuzetnom stanju – čovjek se zakleo da neće imati odnos sa svojom suprugom. U tom slučaju kažemo: ‘Imajući u vidu tvoje stanje i tvoju zakletvu, dat ti je rok od četiri mjeseca. Pa ako se u tom roku vratiš svojoj supruzi i ostvariš intimni odnos, nema posljedica; ali ako to ne učiniš, tvoj brak se prekida.’ Međutim, kada je riječ o onima koji nisu u takvom stanju, niti postoji validan razlog za odgađanje, obaveza muža jeste da sa suprugom živi lijepo. Uzvišeni Allah rekao je: ‘Sa njima lijepo živite!’¹⁵. A zasigurno se lijepim postupanjem ne smatra situacija da mlad čovjek oženi mladu ženu pa da s njom ima intimni odnos samo jednom u četiri mjeseca. Ispravno mišljenje jeste da je muž obavezan ostvarivati intimne odnose sa suprugom onoliko puta koliko je to uobičajeno i dok se ne ispune njene potrebe. Također, važno je napraviti razliku između mlađe i starije žene, jer svaka od njih, shodno svom stanju, ima pravo na broj odnosa koji će zadovoljiti njene potrebe.”¹⁶

Tebe, poštovana sestro, savjetujemo da se strpiš sa svojim mužem, da mu i dalje budeš poslušna u onome što je u skladu sa šerijatom i da, koliko god možeš, nastojiš očuvati brak – ali ne pod svaku cijenu. Pokušaj ga savjetovati na lijep način i otvoreno mu pojasniti da i ti imaš pravo na bračnu intimnost, te da njegovo samovoljno uskraćivanje tog prava predstavlja grijeh i nepravdu.

Ne treba žuriti sa traženjem talaka. Prije toga potrebno je uložiti trud da se stanje popravi i da se supružnici izmire, upravo onako kako nas je podučio naš Gospodar: “A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog pomiritelja iz njegove i jednog pomiritelja iz njene porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti. – Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obaviješten!”¹⁷

Ako, pak, ni pokušaj pomirenja ne uspije, tada nema smetnje da se žena otkupi od muža svojim imetkom – tj. da mu vrati mehr u zamjenu za razvod (hul’) – ukoliko on na to pristane. A ako on to ne prihvati i pritom ustrajno uskraćuje svojoj supruzi njena prava, tada ona ima pravo da svoj slučaj iznese pred kadiju, a u našem vremenu pred uglednog daiju, islamski centar ili šerijatski odbor koji sačinjavaju učeni ljudi, koji će, nakon razmatranja slučaja, presuditi razvod.

Vaše riječi: “Želim dodati da sam živjela u džahilijjetu… Kada sam se udala za svoga muža, odmah sam stavila nikab…” – u ovom konkretnom slučaju nemaju posebnu težinu u rješavanju problema, ali nam je drago vidjeti Vašu čvrstinu i dosljednost kada je riječ o nošenju nikaba. U njegovu ispravnost, utemeljenost i obaveznost kod nas nema nikakve sumnje. Molimo Uzvišenog Allaha da i Vama i nama podari ustrajnost u svim vjerskim propisima i ustrajavanje na putu pokornosti Njemu.

Vaša želja za potomstvom sasvim je opravdana i to je vaše pravo. Mužu nije dozvoljeno da vam to uskraćuje niti osporava. Međutim, činjenica da još uvijek nemate djece ne treba da vas žalosti. Čovjek ne zna u čemu je zaista dobro po njega – možda bi potomstvo, da vam je dato, bilo povod za iskušenje, nevjerstvo ili zabludu.

Najbolji primjer za utjehu jeste naša majka Aiša, radijallahu anha, koja se vrlo mlada udala za Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a nikada nije imala potomstva. S druge strane, Uzvišeni Allah podario joj je ono što nije nijednoj drugoj ženi: ogromno znanje koje je prenijela ummetu, i za koje je nagrada neizmjerna. Upravo činjenica da je imala više slobodnog vremena od ostalih žena možda je bila presudna da upamti toliko znanja i prenese ga muslimanima – a Allah najbolje zna.

Allah, dželle šanuhu, kaže: “Možda nešto ne volite, a ono je dobro za vas; a možda nešto volite, a ono je zlo po vas. – A Allah zna, a vi ne znate.”¹⁸

Molimo Uzvišenog Allaha da vam podari sabur, da popravi stanje vašeg muža, da vas opskrbi hairli potomstvom i da oprosti vaše i naše grijehe i prijestupe. Amin!

A Allah, tebareke ve te’ala, najbolje zna.

dr. Amir I. Smajić
Medina, 14. ša’ban, 1433.h. god.

1. Ibrahim, 42-43
2. El-Bekare, 228
3. En-Nisā, 19
4. En-Nisa, 34
5. Et-Talak, 2
6. Et-Talak, 6
7. Hadis bilježe Buhari i Muslim
8. Hadis bilježi Muslim
9. Hadis bilježe Tahavi u Šerhu muškilil-asar i Hakim, a ocijenjen je kao dobar zbog drugih predaja koje ga potvrđuju i podupiru
10. Hadis bilježe Tirmizi i Ibn Madže, a Ibnul-Kajjim, rahimehullah, ocijenio ga je vjerodostojnim
11. Hadis bilježi Muslim
12. Hadis bilježe Ahmed, Tirmizi i drugi, a Tirmizi ga ocjenjuje vjerodostojnim
13. Vidjeti: Nevevi, Rijādus-sālihin, str. 137-139; i Albani, Ādābuz-zefāf, str. 196-214
14. El-Bekare, 226
15. En-Nisa, 19
16. Eš-Šerhul-mumti‘a, 12/411
17. En-Nisa, 35
18. El-Bekare, 216